Stihovi o ljubavi: 368 citata s autorom i izvorom, strana 3

Ljubav sve pobjeđuje: i mi se predajmo Ljubavi.

Ljubim kad blago pod purpurnim velom
Zasija milje zoričinih grudi,
Jer tad mi trepti po obzorju cijelom
Osmejak što ga tvoje lice budi.

Svaki je ljubavnik vojnik, i Kupidon ima svoj logor.

Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani,
Od mene te nikad rastaviti neće.

Anđeli će čitat' ta plamena slova:
„Ja te ljubim!”

Ja imam dilber-dragu... ona je carica moja
U carstvu ljubavi mile;
Ona je slika skladnih oblika, mirisa, boja;
Nju su mi gojile vile.

„Onaj čovek, tamo, je li
Lud ili je zaljubljen?

Oh, blago onom, ko se
Uz drago svoje svio.

„On je i lud i zaljubljen,
Svrh tog je i pesnik on.”

Pa ipak, da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da kažeš nežnu reč iz srca vrela —
Mi bismo možda dugo srećni bili!

Ova ljubav između tebe i mene jednostavna je kao pjesma.

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
„Što te nema, što te nema“...

Dobro znam ritam tvojih koraka, oni kucaju u mom srcu.

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Tražim ono što ne mogu dobiti, a dobijam ono što ne tražim.

Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.

Ti koja se smiješiš tako nježno, šapni tiho: čut će to moje srce, ne moje uši.

Ja ću ti draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

Je li istina, je li istina da je tvoja ljubav sama putovala kroz vijekove i svjetove tražeći mene?

Ljubav boli, boli, kao život boli,
Teško, teško onom koji jako voli.

Ako me ne možeš voljeti, voljena, oprosti mi moju bol.

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Ne idi, ljubavi moja, a da me ne pitaš.

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

Žudim da šutim pored tebe, ali ne smijem, da mi srce ne izađe na usne.

Ostaj nedostižna, nema i daleka —
Jer je san o sreći viši nego sreća.

Zato brbljam i pričam o sitnicama i skrivam srce iza riječi.

Poljubac je susret najveći na svetu.

Kako tijelo da dotakne cvijet koji samo duh smije dotaći?

Znam za neizmerne i bolne samoće,
Kad sat mre nečujno, kao cvet što vene,
I kad srce prazno prestaje da hoće
Ni vence pobede ni ljubavi žene.

Svijet pred onim ko ga voli skida svoju masku beskraja.

Svoj jedini život ti živiš u meni;

Moć reče svijetu: Ti si moj. Svijet je drži kao zatočenicu na svom prijestolju. Ljubav reče svijetu: Ja sam tvoja. Svijet joj dade slobodu svoje kuće.

Ti sjaš u stvarima kao dan u vodi.

Bol ljubavi pjevala je oko mog života kao neizmjereno more, a radost ljubavi pjevala je kao ptice u njegovim rascvjetanim gajevima.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,

Neka mi posljednja riječ bude da vjerujem u Tvoju ljubav.

Naše dve ljubavi pune kobne moći,
Od sviju skrivene, žive u svom stidu,
Kao pod zvezdama, zaspali u noći,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.

Ni najšira zemlja kojom nas sudbina razdvaja ne odvaja tvoje srce od mog: u meni kuca dvostrukim otkucajima.

Svet je samo ono koje u nas stane.”

Stihovi o ljubavistrana 3 od 9

Srodne teme