Pa ipak, ljubav, samo ljubav, zaista je lijepa i vrijedna da se primi.
Zaborav je mirno umiranje srca,
A ljubav je vatra.
Zaborav to znači mreti na trenutke.
Ali voli me zbog ljubavi, da bi me zauvijek mogao voljeti, kroz vječnost ljubavi.
Ta blaga muzika ljubavi što ćuti,
Ima mir molitve u dubini duha:
Učini svoju ljubav većom, da uvećaš moju vrijednost!
Kakva himna srca, ta reč nerečena!
Reci da me voliš, voliš, voliš, neka zvoni to srebrno ponavljanje, samo ne zaboravi, dragi, da me voliš i u tišini, dušom svojom.
Da mrzim bez snage i ljubim bez vere.
Mislim na tebe! Moje se misli oko tebe uvijaju i pupe kao divlja loza oko drveta,
I kad očarano kucne srce neko,
To je moje srce što se opet čuje. . .
Prvi put kad me poljubio, poljubio je samo prste ove ruke kojom pišem;
Ti si luka gde se saviju sva jedra,
Volim te do dubine, širine i visine do koje moja duša može dosegnuti,
Ja snevam o ženi, većoj no sve žene,
Dok god ljudi dišu i oči vide, živjet će ovo, i ovo će život davati tebi.
Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
Dve duge večeri u pustinji mora;
Čini najgore, stari Vremenu; uprkos tvojoj nepravdi, moja ljubav će u mom stihu zauvijek ostati mlada.
Ja te pevam kao himnu zemlje Suncu.
Ne računaj na svoje srce kad moje bude ubijeno: dao si mi svoje da ga više ne vratim.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
Zato sam sretan ja koji volim i voljen sam, ondje odakle ne mogu otići niti biti odstranjen.
Ima neko doba, sve me čežnja mori,
Sve mi nešto srce uzdiše i gori,
Pa ipak, ljubav zna da je veća tuga podnijeti nepravdu ljubavi nego poznatu uvredu mržnje.
Kunem vam se, niko, otkad jarko sunce grije,
Zapamtio niko 'nake oči dvije,
Lijepe i mudre, duboke i crne,
Ljubav je tako vjerna luda da u tvojoj volji, ma šta činio, ne vidi ništa loše.
Hoću da te mrzim tako, k'o ti kad mi vjeru dade,
Što dan jedan ljubit znade.
Ljubav nije luda Vremena, iako rumene usne i obrazi padaju pod zamah njegovog srpa;
Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu grije,
Ljubav se ne mijenja s njegovim kratkim satima i sedmicama, nego istrajava sve do ruba propasti.
Vidio bi oči, one oči, jao,
Pa za crne oči džan i život dao!
Pa ipak, tako mi neba, moja draga je rijetka kao svaka koju su opjevali lažnim poređenjima.
Fata šuti, ali oči zbore same,
Nasmija se, alčak, pa đul baci na me,
Moja ljubav je kao groznica koja i dalje žudi
Ti okrenu glavu,… tek što živit htjede
Mrtav bješe poljub moj…
Ljubav je dim satkan od pare uzdaha;
U ljubavi tvojoj, majko,
Osjećô sam svetost boga.
Šta je u imenu? Ono što zovemo ružom mirisalo bi jednako slatko pod bilo kojim drugim imenom;
Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Nema citata ove vrste ovdje.