Aleksa Šantić: citati o ljubavi

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Samo jedno blago propalo mi nije:
Još ljubiti mogu, još se izvor kreće,
Koji tvoja slika besmrtnošću grije!

Ljubi, al' ljubav treba
Da svetim žarom sjaje,
K'o jasno sunce s neba
Čista i sv'jetla da je!

Ljubim kad blago pod purpurnim velom
Zasija milje zoričinih grudi,
Jer tad mi trepti po obzorju cijelom
Osmejak što ga tvoje lice budi.

Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani,
Od mene te nikad rastaviti neće.

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
„Što te nema, što te nema“...

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

Ima neko doba, sve me čežnja mori,
Sve mi nešto srce uzdiše i gori,

Kunem vam se, niko, otkad jarko sunce grije,
Zapamtio niko 'nake oči dvije,
Lijepe i mudre, duboke i crne,

Hoću da te mrzim tako, k'o ti kad mi vjeru dade,
Što dan jedan ljubit znade.

Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu grije,

Vidio bi oči, one oči, jao,
Pa za crne oči džan i život dao!

Fata šuti, ali oči zbore same,
Nasmija se, alčak, pa đul baci na me,

Ti okrenu glavu,… tek što živit htjede
Mrtav bješe poljub moj…

U ljubavi tvojoj, majko,
Osjećô sam svetost boga.

Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;

O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Ohrabri srce
Da, u času svakom,
Vjeruje, ljubi
I oprašta zlijem,

Poljubi me. I njen poljubac se upi
U san moj, od zlatnih nita što se pleo.

Moja duša prati i uza te dršće...
I ljubice svoje, čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće...

Ja dragoj nosim srce puno neba,
Puno korala, perla i rubina -

U meni gori jedna sveta vatra,
I moje srce sve grli i ljubi...

Vjeruj u srce moje, sveta je iskra ona,

Nikad moje srce ostariti neće,
U njemu će bujat' i pjesma i cv'jeće,

Kad je srce puno rahatluka bilo?!

Ljubi! Život se kreće,
I sve će naći kraj,
Al' tvoja ljubav neće,
Nebo joj širi raj!

Ljubim kad milo svijetla jata čista
Zvjezdica drobnih po beskraju plove,
Jer tad mi sunce tvoga oka blista
I dušu diže u zlaćane snove.

Kad lagani vjetrić kroz ružice pirne,
Ljubim njedra tvoja. U zv'jezdama sjajnim
Gledam oči tvoje; i sred noći mirne
Ja se molim za te anđelima bajnim...

Ja uzbrah ruže mirisne,
Pa bijele ruže dadoh njoj,
A ona meni poljub svoj -
Najljepšu ružu rumenu...

Moja draga, mori li te tama?
Hodi k meni, pa ne budi sama...