Heinrich Heinecitat o ljubavi iz djela Serafina

„Onaj čovek, tamo, je li
Lud ili je zaljubljen?

Izvor i provjera

Na krilima pjesme, draga moja, nosim te daleko,

U predivnom mjesecu maju, kad su svi pupoljci pukli, u mom srcu je izniknula ljubav.

Voljeli su se oboje, ali nijedno nije htjelo to drugome priznati;

I kad bi cvjetići mali znali koliko mi je duboko ranjeno srce, plakali bi sa mnom da mi izliječe bol.

Prva ljubav ne zna da je prva. Misli da je jedina.

Gle kako je obraz naslonila na ruku. O, da sam rukavica na toj ruci, da mogu dotaknuti taj obraz.

Ja te volim, jer si ti fantasta
Ko žuta Luna i stara gitara,

Zaljubljeni uvijek nađu razlog da istom ulicom prođu dva puta.

Uzalud sam se borio. Ne ide. Osjećanja se ne daju potisnuti. Morate mi dopustiti da vam kažem koliko vas žarko cijenim i volim.

Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
Dve duge večeri u pustinji mora;