Heinrich Heinecitat o ljubavi iz djela Knjiga pjesama

Voljeli su se oboje, ali nijedno nije htjelo to drugome priznati;

Izvor i provjera

Djelo: Knjiga pjesama, Lirski intermeco, 1827
Izvornik (njemački): Sie liebten sich beide, doch keiner Wollt es dem andern gestehn;
Prijevod: redakcija Citati o ljubavi
Izvor: Project Gutenberg, e-knjiga 3498
Provjereno: 17. 10. 2026.

Imaš dijamante i bisere, imaš sve što čovjek može poželjeti, i imaš najljepše oči: draga moja, šta ćeš više?

Šta bi značio cijeli moj život kad je ne bih smio voljeti?

„On je i lud i zaljubljen,
Svrh tog je i pesnik on.”

Ujutro ustanem i pitam: hoće li draga doći danas? Uveče klonem i jadam se: ni danas nije došla.

Ljubav je kad nekome želiš sreću i onda kad ti nisi njen razlog.

Volio sam je protiv razuma, protiv obećanja, protiv mira, protiv nade, protiv sreće, protiv svakog obeshrabrenja koje može postojati.

Naše dve ljubavi pune kobne moći,
Od sviju skrivene, žive u svom stidu,
Kao pod zvezdama, zaspali u noći,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.

Ponekad pustiti nekoga znači voljeti ga više nego sebe.

Bože moj! Čitav trenutak blaženstva! Zar je to malo, makar i za cijeli ljudski život?..

I preklinjô sam ljubav
Ta da me ne kuša,
Al' ljubav, oči, srce,
Niko ne sluša