Heinrich Heinecitat o ljubavi iz djela Knjiga pjesama

I kad bi cvjetići mali znali koliko mi je duboko ranjeno srce, plakali bi sa mnom da mi izliječe bol.

Izvor i provjera

Djelo: Knjiga pjesama, Lirski intermeco, 1827
Izvornik (njemački): Und wüßtens, die Blumen, die kleinen, Wie tief verwundet mein Herz, Sie würden mit mir weinen, Zu heilen meinen Schmerz.
Prijevod: redakcija Citati o ljubavi
Izvor: Project Gutenberg, e-knjiga 3498
Provjereno: 17. 10. 2026.

Ne ljutim se, pa makar mi se srce slomilo, zauvijek izgubljena ljubavi! Ne ljutim se.

Ti si kao cvijet, tako mila, lijepa i čista;

Tankom trskom pisah na pržinu sitnu:
„Ja te ljubim!”

Šta bi značio cijeli moj život kad je ne bih smio voljeti?

Slomljeno srce i dalje kuca. U tome je i utjeha i nevolja.

Gdje god je ona bila, tu je bio raj.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,

Kad ljubav ode, ostanu navike: dvije šoljice na polici i jedna osoba koja ih gleda.

U starosti ljubavi, kao i u starosti godina, još se živi za muke, ali ne više za radosti.

Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.