Pjesnik i prevodilac. Santa Maria della Salute, njegova posljednja velika pjesma, smatra se jednom od najljepših ljubavnih pjesama našeg jezika.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad još takav ne sinu gled;
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezin sveti mi hram,
Na usti sam ti zido
Ljubavne dvorove,
Od poljubaca temelj,
U temelj ću da zidam
Svu veru ljubavi,
U braku, jedno drugom stub,
Al' na vek će im srce biti
Na prvi kad se sete ljub.
Od moga si rebra leva,
Ti si, dušo, moja Eva,
Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš sa pletivom?
Dotaknuh se, zagrlih je,
manito mi srce bije,
Na ponosnoj lađi,
Na lađi ljubavi,
Pošo sam tebe naći,
Mamuran ću navek biti
Od ljubavnog toga vina.
Ta zar ne znaš vilo moja,
Kad očima vile dođu,
Pa kroz oči srce prođu,
Oh, žao mi te je, iskreno me ljubiš
I pitaš: da l' te ljubim ja?
Razbolela se ljubav
u tvome draganu,
Nema citata ove vrste ovdje.