Ona koju volim sada je sred Kine,
U hladnoj tišini večno snežnih gora,
- Djelo
- Kineski madrigali
- Izvornik (ćirilica)
- Она коју волим сада је сред Кине,
У хладној тишини вечно снежних гора, - Prijevod
- izvorni tekst, bez prijevoda
- Provjereno
- 17. 10. 2026.
Ona koju volim sada je sred Kine,
U hladnoj tišini večno snežnih gora,
Daleko si, a ipak si prvo na šta pomislim ujutro.
Ništa nas nježnije ne podsjeća na onoga koga volimo od suprotnosti.
K'o ljubavna čežnja, kao tuga znana
Preko mrtve drage, preko groba lednog;
Kad smo daleko, laku noć izgovaram sporije, da potraje do tebe.
Na postelji svojoj noću tražih onog koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne nađoh.
De si, dušo, de si, rano,
De si danče mio,
Poslije dugog čekanja prvi zagrljaj nikad ne traje dovoljno.
I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.
Ljubičice, ja bih tebe brala,
Nemam draga, kome bi te dala;
Čežnja je kad u gužvi tražiš lice za koje znaš da nije tu.
I činilo se da će još malo pa će rješenje biti nađeno, i tada će početi novi, divan život; i obojma je bilo jasno da je do kraja još daleko, daleko, i da ono najsloženije i najteže tek počinje.
Što je trava po avliji nikla
To su jadi i tvoji i moji,
Tvoji za mnom, a moji za tobom;
Ništa ne mjeri ljubav tačnije od tišine kad onog drugog nema.
Razdvojeni ljubavnici varaju odsutnost hiljadom izmišljenih sitnica koje su ipak stvarne.
Oj na ove duge noći
Ko ne ljubi crne oči.
Kad si daleko, sve pjesme su o tebi.
Ljubav je dovoljno moćna da cijelu prirodu natovari svojim porukama.
Ne pada mu san na oči,
Već mu pada jad na srce.
Nedostaješ mi kao zrak na vrhu planine: stalno, i sve više što se penjem.
O proljeće, ti si pismo koje joj pišem.
Tvojom mi dušom plače duša sva,
Suzo i muzo, slatka arijo,
Ljubav ne poznaje daljinu, samo strpljenje.
Ujutro ustanem i pitam: hoće li draga doći danas? Uveče klonem i jadam se: ni danas nije došla.
Nesretna je ljubav razdvojenih ljubavnika, jer ništa ne daje, a sve oduzima.
Volim te i odavde.
Malo ih zaminuh, i nađoh onog koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neću ga pustiti
Ljubim li te... ili nema sveta,
Nema sunca, ni rose, ni cveta,
Uspomene su jedino mjesto gdje se još viđamo.
Bila si u svakom retku koji sam pročitao otkad sam prvi put došao ovamo, ja, grubi obični dječak čije si jadno srce ranila još tada.
Jesi l' me željna, draga? —
Kad bi sve drugo propalo, a on ostao, ja bih i dalje postojala; a kad bi sve drugo ostalo, a njega nestalo, svemir bi mi postao ogroman tuđinac: ne bih se osjećala njegovim dijelom.
O, da znade da mi je sad draga,
i još draža, već je prije bila!
I kad bi cvjetići mali znali koliko mi je duboko ranjeno srce, plakali bi sa mnom da mi izliječe bol.
Pjesnik te čezne i žudi
Ko sunca zimski dani.
Ti si mojim mislima ono što je hrana životu, ili blaga kiša u pravo doba zemlji.
Ja čekam vilu ljubavi i moći,
Što živi negdje u dalekom kraju,
Ljubav ljubavi hrli kao đaci od knjiga, a od ljubavi odlazi kao đaci u školu, teškog pogleda.
U sevdahu čeznuć kao Huma-biće
Mirise i boje neviđenih ruža.
Kad bi duša bila sigurna da će se negdje u svemiru ponovo sastati sa svojim prijateljem, bila bi zadovoljna i vedra i sama hiljadu godina.
Nema citata ove vrste ovdje.