Francuski romanopisac, autor Crvenog i crnog. Njegova knjiga O ljubavi uvela je slavnu sliku kristalizacije: ljubav koja voljenu osobu obloži sjajem kao kristali grančicu u solani.
Ljubav je kao ono što na nebu zovemo Mliječnim putem: blistavo jato hiljada malih zvijezda, od kojih je svaka često maglina.
Ljubav je kao groznica: rađa se i gasi a da volja u tome nema ni najmanjeg udjela.
Ljubav je čudo civilizacije.
Najveća sreća koju ljubav može dati jeste prvi stisak ruke žene koju voliš.
Jednom riječju, dovoljno je pomisliti na neko savršenstvo pa da ga vidiš u onome koga voliš.
Najzad, ljubav pripada svim godinama
U prvoj mladosti ljubav je kao ogromna rijeka koja sve nosi svojim tokom i kojoj osjećaš da se ne možeš oduprijeti.
Kad jednom kristalizacija počne, s ushićenjem uživamo u svakoj novoj ljepoti koju otkrijemo u onome koga volimo.
Jedna od nesreća života je to što sreća da vidiš onoga koga voliš i da s njim razgovaraš ne ostavlja jasna sjećanja.
Usred te sušne pustinje ljubav izvede izvor osjećanja obilniji i svježiji čak i od onog iz prve mladosti.
Podrazumijeva se da onome koga voliš nikad ne smiješ lagati, pa čak ni uljepšati išta i zamutiti čistoću istine.
Ujed povrijeđenog ponosa veže najsretnije brakove, odmah poslije onih koje je stvorila ljubav.
Ljubav je sretna bolest koja se ne može nabaviti kao ministarska fotelja.
Lijek za ljubav je, zaista, gotovo nemoguć.
Ništa nas nježnije ne podsjeća na onoga koga volimo od suprotnosti.
Nema citata ove vrste ovdje.