Ni najšira zemlja kojom nas sudbina razdvaja ne odvaja tvoje srce od mog: u meni kuca dvostrukim otkucajima.
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Nismo zajedno, ali smo stalno jedno u drugom.
Reci da me voliš, voliš, voliš, neka zvoni to srebrno ponavljanje, samo ne zaboravi, dragi, da me voliš i u tišini, dušom svojom.
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.
Čekam te kao što proljeće čeka grad: strpljivo, ali svaki dan malo toplije.
Mislim na tebe! Moje se misli oko tebe uvijaju i pupe kao divlja loza oko drveta,
Ostaj nedostižna, nema i daleka —
Jer je san o sreći viši nego sreća.
Kad te nema, i moja omiljena pjesma zvuči kao da joj fali stih.
Moja ljubav je kao groznica koja i dalje žudi
Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
Nedostaje mi tvoj glas dok izgovara obične riječi.
Moja osjećanja i želje su nepromijenjeni, ali jedna vaša riječ zauvijek će me ušutkati o tome.
Naše dve ljubavi pune kobne moći,
Od sviju skrivene, žive u svom stidu,
Kao pod zvezdama, zaspali u noći,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.
Ljubav na daljinu traži dvostruku hrabrost: da ostaneš i da vjeruješ.
Jedina prednost koju tražim za svoj spol, a nije baš za zavidjeti, jeste da volimo najduže, i kad više nema ni postojanja ni nade.
Ima neko doba, sve me čežnja mori,
Sve mi nešto srce uzdiše i gori,
Svaki dan bez tebe je jedan dan bliže tebi.
Ne usudite se reći da muškarac zaboravlja brže od žene, da njegova ljubav ranije umire.
Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu grije,
Čežnja je sjećanje koje još ima nade.
Nelly, ja sam Heathcliff! On je uvijek, uvijek u mojim mislima
Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Između nas su planine i granice, ali nijedna nije viša od mog čekanja.
Budi uvijek sa mnom, uzmi bilo koji oblik, izludi me! Samo me ne ostavljaj u ovom ponoru gdje te ne mogu naći!
Ljubim li te... il' me sanak vara,
Što te udilj uza me dočara;
Najteže je nedostajati nekome koga ne smiješ zvati.
Odnijela si me silom kojoj ne mogu odoljeti
Al' mi niko ne može oteti:
Ljubiti vas — i kada vas nema.
Kad nekoga čekaš, i vrata postanu važna.
Ne mogu postojati bez tebe
Kako ću te pregoreti, draga!
Čežnja je pismo koje se ne šalje, ali se svake noći ponovo piše.
Na svojim šetnjama imam dvije raskoši o kojima razmišljam: tvoju ljepotu i čas svoje smrti.
Već me boli i srce i duša
Sve za tobom, mlado momče Jovo,
Gledam isto nebo kao ti i pravim se da je to sastanak.
Ako neko voli cvijet kojeg ima samo jedan u milionima i milionima zvijezda, dovoljno mu je da ih pogleda pa da bude sretan.
Ali ti ne rekoh ni „silno te ljubim",
Niti „dušo", niti „oči moje sjajne",
Ne nedostaješ mi stalno. Samo kad dišem.
Jedna od nesreća života je to što sreća da vidiš onoga koga voliš i da s njim razgovaraš ne ostavlja jasna sjećanja.
Nema citata ove vrste ovdje.