Musa Ćazim Ćatićcitat o ljubavi iz pjesme Imaginacija

U sevdahu čeznuć kao Huma-biće
Mirise i boje neviđenih ruža.

Izvor i provjera

O, ljubavi, tajanstvena slasti,
Vrela iskro besmrtnoga žara!

O, sjene drage drhtave i blage!
Znam: vi ste djeca mog davnog sevdaha,

Ja imam dilber-dragu... i niko našeg braka
Prekinut neće moći,
Jer ja ju u duši nosim k'o odsjev etirna traka,
Što se sa lune toči.

Moje je srce mirna i bezimena šuma,

Dika plava na srcu mi spava,
Dika smeđa u srce me vređa,
Dika bela srce mi odnela,

Ako svima mogu biti sluga,
Ja ne mogu svima biti ljuba;
Nego jednom, kog mi srce ljubi.

Zora zori, petli poju,
Puštaj me, dušo, da idem. —
Nije zora, već je mesec,

Vidio bi oči, one oči, jao,
Pa za crne oči džan i život dao!

Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Čuješ li ti, dušo moja,
što tice vele?
Tice vele, dušo moja,
da se ženim ja.“