Antun Gustav Matošcitat o ljubavi iz pjesme U vrtu

U grmu prvi slavulj — ćuti, dušo;
To moje srce tebi biljiše;

Izvor i provjera

Ljubav boli, boli, kao život boli,
Teško, teško onom koji jako voli.

Ja te volim, jer si ti fantasta
Ko žuta Luna i stara gitara,

Dušom mi tvojom zvoni duša sva,
Ti si moj mir i crna zjenica,

U mraku žubor, vrelo — slušaj, dušo:
To izvor mog života romori;

Zaljubljenost je kad se nasmiješ telefonu prije nego što pročitaš poruku.

Kad bih vas manje volio, možda bih mogao više o tome govoriti.

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

Sve je počelo jednim „zdravo“ koje je trajalo predugo.

Najveća sreća koju ljubav može dati jeste prvi stisak ruke žene koju voliš.

Svjet će reći: l'jepu ružu grize,
A ja dragu u potaji ljubim.