Vladislav Petković Discitat o ljubavi iz pjesme Najveći jad

Ti i danas voliš, kao nekad što si,
Nosiš svoju ljubav — tvoje mesto sveto,
K'o u mlade dane, k'o u prvo leto.

Izvor i provjera

Djelo: Najveći jad
Izvornik (ćirilica): Ти и данас волиш, као некад што си,
Носиш своју љубав — твоје место свето,
К'о у младе дане, к'о у прво лето.
Prijevod: izvorni tekst, bez prijevoda
Izvor: Wikizvornik: Najveći jad
Provjereno: 17. 10. 2026.

Poljubac, kô smrt, ne vidi jauke.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,

Odmori oko: nek se duša slije
U pozni šapat velike ljubavi.

Mladost još me štiti i mis'o o tebi:
Ljubav, bol i žudnju, zajedno sa strahom,
Ja u duši nosim, ja nosim u sebi.

Ne moramo se složiti oko svega. Dovoljno je da se ne pustimo.

Nema veće boli nego se u nesreći sjećati sretnog vremena;

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,

Volimo onako kako smo naučili da budemo voljeni, dok nas neko ne nauči drugačije.

Prava ljubav nikad nije tekla glatko.

Imao sam jednog prijatelja, koji je ceo život živeo od mržnje, a umro od ljubavi.