Narodna pjesmacitat o ljubavi iz pjesme Jedno drago, i to na daleko

Dok probudi, p'jevci zapjevaju,
Dok poljubi, saba zora bude:

Izvor i provjera

Djelo: Jedno drago, i to na daleko
Izvornik (ćirilica): Док пробуди, п'јевци запјевају,
Док пољуби, саба зора буде:
Prijevod: izvorni tekst, bez prijevoda
Izvor: Wikizvornik: Jedno drago, i to na daleko
Provjereno: 17. 10. 2026.
Napomena: Narodna pjesma iz Vukove zbirke Srpske narodne pjesme, knjiga prva (ženske pjesme). Ćirilica prenesena u latinicu.

Sve se ljubi, i vreme ne gubi;
A ti, zlato, neljubljeno drago,
Vreme gubiš, a mene ne ljubiš.

„S Bogom ostaj, moja mila draga!

Kako ću te pregoreti, draga!

Što je trava po avliji nikla
To su jadi i tvoji i moji,
Tvoji za mnom, a moji za tobom;

iz plemena starih Azra
što za ljubav život gube,
i umiru kada ljube!“

Ja imam dilber-dragu, divna je k'o pjesma laka
S Febovih zlatnih struna;

Ja imam dilber-dragu... ona je carica moja
U carstvu ljubavi mile;
Ona je slika skladnih oblika, mirisa, boja;
Nju su mi gojile vile.

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

Vidio bi oči, one oči, jao,
Pa za crne oči džan i život dao!