Antun Gustav Matošcitat o ljubavi iz pjesme Balada

Ljubav bol je najveća,

Izvor i provjera

Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!

Ljubav boli, boli, kao život boli,
Teško, teško onom koji jako voli.

Miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.

I zašto, zašto vara ljubav, život, nada?

Izdaja ne ruši samo ljubav. Ruši i sjećanja, unazad.

Ne mogu živjeti bez svog života! Ne mogu živjeti bez svoje duše!

Pa ipak, da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da kažeš nežnu reč iz srca vrela —
Mi bismo možda dugo srećni bili!

Nedostajanje je dokaz da je bilo vrijedno.

O, kako ubitačno volimo, kako u bujnoj sljepoći strasti najsigurnije uništavamo upravo ono što je našem srcu najdraže!

Zaborav to znači mreti na trenutke.