Ljubav je kao ono što na nebu zovemo Mliječnim putem: blistavo jato hiljada malih zvijezda, od kojih je svaka često maglina.
Ostatak života čovek proživi samo od uspomena na svoju mladost i na svoju ljubav
Ljubav je kao groznica: rađa se i gasi a da volja u tome nema ni najmanjeg udjela.
Ljubav je čak i herojstvo jer traži žrtve.
Ljubav je čudo civilizacije.
Zato slepa ljubav, to je jedina ljubav.
Najveća sreća koju ljubav može dati jeste prvi stisak ruke žene koju voliš.
Za ljubav treba nevinosti, koliko i za religiju.
Bože moj! Čitav trenutak blaženstva! Zar je to malo, makar i za cijeli ljudski život?..
Biti zaljubljen, verovati u ljubav kao u nebo, to je živeti u najvećoj čistoti i krajnjoj sili dobrote.
Svesti cijeli svemir na jedno biće i proširiti jedno biće sve do Boga: to je ljubav.
Jer, najčešće, koliko je ljubav veća, u toliko je i sumnja veća.
Kakva je praznina odsutnost bića koje samo ispunjava cijeli svijet!
Nema sreće koja se ne daje porušiti u prašinu, ako je samo više tumačimo nego što je osećamo.
Bog ne može ništa dodati sreći onih koji se vole osim da im podari trajanje bez kraja.
Postoji ludilo ljubavi, a ne postoji mudrost ljubavi.
Kad ljubav stopi dva bića u anđeosko i sveto jedinstvo, za njih je tajna života pronađena: oni su još samo dva dijela iste sudbine, još samo dva krila istog duha.
Istinske ljubavne nesreće su isključiva i tužna privilegija samo odabranih duhova i velikih srca.
Ako ste kamen, budite magnet; ako ste biljka, budite mimoza; ako ste čovjek, budite ljubav.
Čovek kad je istinski zaljubljen on je istinski pobožan
Voljeti ili jednom voljeti, to je dovoljno.
Ali obožavati, ne znači i ljubiti.
Wilhelme, šta je našem srcu svijet bez ljubavi? Isto što i čarobna lampa bez svjetla!
U hiljadi žena koje smo voleli, mi uvek volimo samo jednu.
U ljubavi uvijek ima malo ludila. Ali u ludilu uvijek ima i malo razuma.
Ima odista jedno doba u ljudskom životu kad sve podseća na ljubav: sunčan dan, tamna noć, bura i tišina, novac i muzika, cveće i heroizam, mek divan, oblak u nebu, mušica u vazduhu.
A razlog je to što je ljudska priroda prvobitno bila jedno i bili smo cjelina, a želja i potraga za tom cjelinom zove se ljubav.
Sreća vredi samo koliko je sreća za njih dvoje.
Zaljubljeni ne vidi nikakvu sličnost osim s ljetnim večerima i dijamantnim jutrima, s dugama i pjesmom ptica.
Zaljubljenici mogu da žive na vrh planine na jednom stablu, u dnu šume u jednoj pećini, na sred mora na jednoj dasci.
Um bi mogao vijekovima razmišljati o svojim mislima, a ne bi o sebi saznao onoliko koliko će ga strast ljubavi naučiti za jedan dan.
Govoriti o ljubavi, to je već po malo voleti.
Voli, i bit ćeš voljen. Svaka je ljubav matematički pravedna, kao dvije strane algebarske jednačine.
Zato je ljubav, kao moral i kao religija, luksuz sirotinje.
Sine moj, pisao mi je, čuvaj se ženske ljubavi, čuvaj se te sreće, tog otrova…
Ljubav napravi više nesrećnih nego srećnih, i više bede nego radosti.
Probadate mi dušu. Napola sam muka, napola nada.
Najveći deo sveta kad najvećma voli najvećma je ljubomoran, i zato je nespokojan i često potpuno nesrećan; jer nema sreće bez spokojstva.
Čitaoče, udala sam se za njega.
Imao sam jednog prijatelja, koji je ceo život živeo od mržnje, a umro od ljubavi.
Nema citata ove vrste ovdje.