O, znaj da ljubav moju ni večnost otela nije,
- Djelo
- Elegija
- Izvornik (ćirilica)
- О, знај да љубав моју ни вечност отела није,
- Prijevod
- izvorni tekst, bez prijevoda
- Provjereno
- 17. 10. 2026.
Pjesnik pejzaža i elegije, jedan od prvih modernih pjesnika u srpskoj književnosti.
O, znaj da ljubav moju ni večnost otela nije,
Prestaću i ja skoro. I sa mnom, zanavek možda,
Spomen ljubavi tajne zelena pokriće trava
I ko jasna zvezda, nevina i čista,
Tvoj osmejak dragi meni će da blista.
Nedra su tvoja od snega belja,
Za ljubav te je sazdao bog,
Jedina si mi čežnja i želja.
Zbog tebe ja sam tužan i bled,
Žudim i čeznem za tobom - gde si?
kad sam u mraku neme noći
poznao ljubav, njenu moć,
i moja ljubav, večno mlada,
iskaše sebi srodan cvet.
Na grud onu što sad mržnjom diše
I na ljubav — koje nema više.
Dan ljubavi što burno proteče
Sad se tiho na zapadu gasi.
Ja ljubiti nisam znala,
nit' sam kome ruku dala.
Gde j' ljubavi, nema svesti,
Duša mi zadršće samo,
A srce nagne u pete.
Nesrećna ljubav beše svemu vesnik!
Nema citata ove vrste ovdje.